Pećinski medvjed (lat. Ursus spelaeus) je izumro krajem posljednjeg ledenog doba prije desetak hiljada godina. Svi su se medvjedi razvili od zajedničkog pretka prije oko 25 milijuna godina, no svojom veličinom i vanjskim izgledom vrste su se prilagodile okolišu. Uspravljen dosezao je gotovo tri metra. Težio je između 400 i 700 kg. Imao je golemu glavu sa masivnim zubima. Pećinski crteži pokazuju da je imao kratke uši i svinjoliko lice- tako da je izgledao kao plišani medo. Prednje noge su mu bile goleme, sa velikim šapama i kandžama kao grizliji. Mužjaci su bili dvostruko veći od ženki. Bio je savremenik paleolitskih lovaca iz starijeg kamenog doba s kojima je dijelio isto stanište i borio se za iste nastambe — pećine. A bio je i plijen tih istih lovaca. Lovci su medvjeđe meso koristili za prehranu, a kožu za odjeću. Neandertalci su čak imali “kult medvjeda“, sakupljali su njihove kosti i od njih gradili svetišta u pećinama. Pećinski medvjed je naseljavao zapadnu Europu, ali na njegove kosti se također nailazilo oko Crnog i Kaspijskog mora.

Prehrana

Njegovi zubi indiciraju da je većinom bio vegeterijanac– čak više nego smeđi medvjed. Iskopavao je korjenje, jeo bobice itd. Možda je otkopavao podzemne životinje.

Izumiranje

Pećinski medvjed je nestajao kako se populacija smeđeg medvjeda povećavala u kasnom Pleistocenu. To je vjerojatno zbog klimatskih promjena. Pećinski medvjedi su prvo nestali iz Britanije prije oko 100 000 godina i zadnji puta su zabilježeni prema iskopima u Zapadnoj Europi (Francuski Pireneji, Španjolska, Italija) prije 18,720 godina. A ovi ostali su nestali krajem Ledenog Doba.

 

Preuzeto sa: https://hr.wikipedia.org/wiki/Spiljski_medvjed